Sedam

Niko od nas nije prizivao taj momenat desio se, desilo se mnogo vise od momenta socnost usana svilenkasto krhko tijelo uzdah. Osjecaj ljubavi pisem po zidovima? Konacni dan u kom pripadam? Jutro koje svice prebrzo daje zelju za vise? Ne. Samo praznina ogledalo ispred mene se slama puca od ivice ka sredini te usne nisu…

Nastavi čitanje →

1

Svaki razbijeni komad stakla u prvobitni oblik vratiti moram bez mnogo posjekotina oprezno polako. Ovaj komad stakla koji u rukama drzim previse je ostar previse je delikatan sa njim oprezno postupati moram. ** Jutra postaju hladnija na cestama se rijetka vozila mimoilaze vozaci uspavani u svojoj rutini put je isti pocetna i krajnja tacka su…

Nastavi čitanje →

Otvara se

Ovo sto unutra raste sto se zlom vanjstine hrani uzima svoj danak na oci, crni zastor stavlja. Hrane ga oni koji crven sa ruza skidaju bijele oblake crnima cine za uzdama bijesne zvijeri vode. Isti oni koji Stvoritelju svih stvari raznorazna imena daju da povoda za probadanjem srce imaju. Za ovo sto unutra godinama raste…

Nastavi čitanje →

Sjaj

Ispred betonskih mrtvacnica gdje lesevi razmisljaju o zivotu gdje im se sjene sjedinjuju u jednog monstruma dvije su se prilike u jednu stopile. Smrvljeno sunce u njihovim ocima zatvorene da sjene o cemu sanjati imaju i cvorovi njihovih ruku da ih sjene razdvojiti ne mogu. Cutke se provlace kroz mracne iglene usi zagledani u treperave…

Nastavi čitanje →

Magla

Lebdi nad raspuknutim asfaltom jedva primjetan u pomjeranju zemlje vrijeme postojanje svaki smisao gubi. U zatvorenim sakama poderani komadi papira sa sivih prstiju crvene kapi trag za njim prave polako. On je magla u ovim nocima put je tesko naci iz njegovih ociju smrvljeno sunce sija.

Nastavi čitanje →