Vjetar nikada nije ovako ježio moju kožu

U padajucem nizu

24.05.2017.

Glupi Samaricanin




Drugi su se nalazili u njemu
njegova krv je drugima gasila zedj
ruke cupane na sve strane
zagrliti cijeli svijet sa iscasenim ramenima
drugima osmjeh, njemu bol.

Tetovirani neuspjeh na ledjima
a na njima tereti onih kojima svoje rijeci pokloni
savijen do poda
jasno slusa nezrela slova o tudjim kulama u oblacima
i zavijanje vukova pri punom mjesecu.

Odbaci? Otresi poput prasine?
I onda?
Bez tih placnih slova on ce jedino tisinu da cuje
a u toj tisini
nikakvo svjetlo horizont uciniti jasnim nece.

Image and video hosting by TinyPic

20.05.2017.

Kap




Ja sam kap
koja sapire svoje ime sa tvog obraza
svojom voljom, svojom zeljom
tisinom da se ogrne i u nistavilo
ispari.

Tvoja je suza
sto se mojom kapljom spaja
u jedno pretvara, raste
da ime brze spere
i zajedno u nistavilu
ispare.

18.05.2017.

Mirne obale, negazeni pjesak.




Trazis razlog
opravdanje i miran san nakon toga.
Tren u kom ce se temelji rasuti u prasinu
a tvoj glas trepereci zivotom reci ono sto misli.

Konacno.

Tesko se suociti sa sobom
pogledati se u ogledalo
izbrisati zidove proslosti iza sebe
i reci istinu vlastitom odrazu.

Tesko je gledati onoga koji je nosio tvoje tjeme
za tvoje dlanove jastuke imao
pogledati ga u zjenice i reci ono sto iza jezika nosis
ali ti si dovoljno jaka za takvo sto.

Dakako da jesi.

Godine ce proci
tvoja muljevita obala ce se ocistiti od misli
i njega ce sa muljem plima odnijeti
a on? Njegove obale ce mirne ostati.

Zauvjek.

10.05.2017.

Zatvaranje




Ne poznajemo se
u tisini koja izjeda zajednicke sate
pronalazimo lica koja smo nekoc izgubili
imena koja jos uvijek u snovima zovemo
tiha, vibrirajuca sjecanja njihovih ruku na nasim tjelima.

U tisini koju djelimo
samo da nas samoca ne pojede
nalazimo svakoga
sem nas samih.

Nismo se nadali
smijeh se pretvara u grimasu
pjev u plac
a zagrljaj u davljenje
a misili smo, samo tisinu djeliti.

Sve ostalo vrijeme ce reci
prazne stranice ce vrijeme oziljcima
i borama ispisati
i onim zalom, koji ostaje kada se nasa knjiga zatvori.


Stariji postovi

Vjetar nikada nije ovako ježio moju kožu


Izdatih karata
6792

Powered by Blogger.ba