Vjetar nikada nije ovako ježio moju kožu

U padajucem nizu

17.02.2017.

Ime




Kako se zvao?
Rijeci sumanutih staratelja
savijeni nad nemocnu priliku
njega su u crninu prelili
bijelo iz njega istjerali
na staze ravne ga poslali
da krivine i raskrsca gradi.

Ko je on?
On je onaj koji je
mokrio po trubama
sa zidova Jerihona
smijao se glasno
dok se trubacima kasljalo.

Rascjep u umovima neumirenih
strah u umovima nesigurnih
on je postojanje dvosmislenosti
jednostavnost kompleksnosti
ljubicasta boja koja plovi naftom.

On je skrabotina na papiru koja ce umjetnost postati
vrisak nekoc, koji ce se u muziku pretvoriti
nada osudjenima
osuda nadredjenima.

On ce biti spodoba koja ce skovati cavle
da zapecati nase kovcege.

07.02.2017.

Leming




Sklisko je
pazi da ne padnes
jer onaj koji je pao ovdje
nikada ustao nije.

Sapleteni o vlastite komplekse
misli uprte na druge spodobe
sa kojima ove uboge ulice djele
bez razuma, trenutci primitivne spontanosti
koji bole one koji se sa njihovim jezicima bore.

Sklisko je
sa ovih klizavih dlanova
lako je sletiti
a tesko se sagnuti i podici one koji su pali
jer ledja su bolna i tesko se sagnuti.

Sabijeni u vlastite uglove
sa mislima o skokovima sa visina
prizivaju tudje nesrece
jer se sa svojima izboriti ne mogu
"Lakse je padati, ako padam sa jos nekim".

Sklisko je
ali kada i posljednji sa dlanova sleti
kada na njima niko ne ostane
sasusice se i uvenuti
kao list
kao grana
kao covjek koji je nekoc mislio
da je dovoljno biti miran, da ce sve doci na svoje
a doslo nista nije.

30.01.2017.

*




Dovoljno se zavuci
u okrilje sjena
kapaka ociju mojih
i tamo crtati svki potez njenih dlanova.

Tisina oslobadja
tisina izostrava um
osjecanja se mnoze
papira je sve manje.

22.01.2017.

Svijetovima kroz dane





Iznad krevetica stoji covjek
prodaje djeci lizala sa ukusom propale buducnosti.
Gnijezda se raspadaju pod izmetom roditelja
neizlezena jaja padaju na glave buntovnika
koji odbijaju nositi zastitne sljemove.

Nikakav narodni lijek ne lijeci izrasline na sakama
koje otimaju ono sto njima ne pripada
stavljaju u svoje djepove
dok zazivaju bogove
nasmijanih lica sa plakata na oljustenim fasadama.

Oci koje gledaju odrastanje u ogledalu
cekaju da ga zagrle sa ledja i sapnu na uho
kako ce biti dobro
docekaju sjene koje poprimaju oblik nocnih mora
ravnih ociju promatraju tvoju usnu skoljku
i na usi govore nerazgovjetne rijeci koje zovu na lose.

Nade se otapaju poput snijega
momci se zakopavaju ispod metala svojih vozila
djevojke sirokih ruku docekuju onoga
koji plete mreze sa njihovim nogama
i cupa srca iz grudi da se ima cime hraniti.

Crtezi se mjenjaju iza njegovih ledja
svaki dan druga slika
od sunca do mjeseca
od svjetlosti do mraka
nadrogirani minotaur koji je zaboravio
u kom je hodniku ostavio pocupna srca.

Moralni kompas razbijen pod nogama pijanih maloljetnika
koji skacuci prema treperecim svjetlima sarenih soba
prizivaju brze sazrijevanje i brzi let ka suncu.

Ikar se spusta ka njima
pokazuje krila nepismenoj gomili
da bi oni u njemu Isusa vidjeli
i u ekstazi zatvorili oci.

Ikar je zaplakao.


Stariji postovi

Vjetar nikada nije ovako ježio moju kožu


Izdatih karata
5693

Powered by Blogger.ba