Potrebna je lakrdija
da stavi tacku na ovu pricu
potpise se i pljune na kovertu
zalijepi je i posalje onome ko ce se na sve to nasmijati.
Svakako se sve ispricalo
rijeci su na vrteski
pitanje je trena kada cemo ih ponoviti
nista novo
nista skriveno
nista u ocima
na usnama procitane knjige.
Dosadjujes mi
svakim danom gledam kako se zid crni iza tvojih ledja
brsljen koji te prekriva
i u isti zid ugradjuje.
Tvoje postojanje za mene postaje poput kisika
disem te
ali na tebe paznju ne obracam
u svoj tvojoj postojanosti
tvoja providnost je najocitija.
Zao mi je
moje rijeci mogu iskazati ravnodusnost
koju osjecam prema tebi
ali ne postoje rijeci, slova u svim jezicima ovog svijeta
kojima mogu iskazati mrznju i gadjenje
prema bicu koje ove rijeci sklapa
u spomenik vlastitog nezadovoljstva.