Niko od nas nije prizivao taj momenat
desio se, desilo se mnogo vise od momenta
socnost usana
svilenkasto krhko tijelo
uzdah.
Osjecaj ljubavi pisem po zidovima?
Konacni dan u kom pripadam?
Jutro koje svice prebrzo daje zelju za vise?
Ne.
Samo praznina
ogledalo ispred mene se slama
puca od ivice ka sredini
te usne nisu bile tu zbog mene
nego zbog broja, niza, recke.
Tacka u postojanju?
Ne.
Tacka za brisanje.
Ostale tacke koje su stale u prethodnih godina
vrijede mnogo vise
mnogo su iskrenije
jasnije
posebnije. Nase.